Limfni čvor bio je znak za uzbunu: Lejla je napravila "strategiju" kako da se izbori s rakom krajnika

Evropska je sedmica podizanja svijesti o HPV-u – virusu koji je uzročnik velikog procenta malignih oboljenja. Suočavanje s dijagnozom karcinoma jedan je od najtežih životnih ispita koji zahtijeva ogromnu psihološku stabilnost. Kako prepoznati rizik na vrijeme i zašto je mentalna podrška oboljelima jednako važna kao i terapija?

Oglas

Kada se suočite s dijagnozom koja mijenja život iz korijena, prva bitka ne vodi se u bolničkom hodniku, već u glavi. Za novinarku Lejlu Omeragić Ćatić, prvi korak bio je oduzimanje moći bolesti.

"Da se oslobodim balasti te riječi kancer koja strašno zvuči kad je kažete, dala sam jo ime baja, dakle, ne možeš mi ništa. I kad sam pobijedila to onda sam rekla da sam pobijedila neman, onda sam sebi dala na značaju. Ja sam to tako uradila, napravila sam strategiju kako s tim da se izborim. Naravno da bolest može da preuzme identitet, ali ako umanjite značaj toga, bar sam ja tako uradila, ne mora da znači da kod svih uspijeva. Umanjite značaj te bolesti, jer kad čuješ kancer, ti se preneraziš. Komunikacija s ljudima koji imaju kancer je teška, naročito ako se neko povuče, ali ako stavite transparentno kao što sam ja uradila, nevjerovatno je koliki broj ljudi vam se javi i da podršku", kazala je.

Njena borba počela je sasvim slučajno, pojavom limfnog čvora koji nije prolazio. Bio je to rak krajnika. Uslijedili su mjeseci neizvjesnosti, traganja za primarnim uzrokom, ali i zbunjujućih medicinskih rezultata.

"Dugo je trebalo, pola godine i više je trajalo dok ja nisam saznala gdje je primarni, a prije toga je bila varijanta da sam ja HPV negativna, jer sam radila HPV ginekološki i negativna. A onda se posle pojavi da sam HPV pozitivna, šta je sad ovo? Međutim, kasnije sam saznala da tih HPV virusa imam preko 200 vrsta", pojasnila je

Lejlin slučaj podsjeća da karcinom ne bira, čak i kada rizični faktori izostaju. Udruženja pacijenata naglašavaju da stil života nije jedini garant zdravlja, te da su pregledi i preventiva jedini put ka sigurnosti.

"Niko od nas nije imun na karcinom, bez obzira koliko vi zdravo živjeli, koliko se pridržavali svega onoga što su vam rekli da se trebate pridržavati. Mislim da je osnovno čega se treba pridržavati ustvari redovni samopregledi, redovni ultrazvučni pregledi i u ovom slučaju, konačno i BiH ima tu mogućnost vakcinacije", rekla je Enida Glušac, predsjednica Udruženja "Renesansa".

A upravo je vakcinacija ključna tema evropske sedmice podizanja svijesti o HPV-u. Iako je u Bosni i Hercegovini dostupna, roditelji su ti koji donose konačnu odluku za svoju djecu, najčešće u dobi između 11 i 14 godina, kada je imuni odgovor najsnažniji.

"Ta djeca u većini slučajeva dobijaju doživotni imunitet, za razliku od onih koji dobiju vakcinu, i oni će biti zaštićeni, čak i oni koji su imali određeni operativni zahvat i njima preporučujemo. Ipak, najveća preventnost je u toj starosnoj dobi, trajni imunitet je trajni imunitet, pogotovo protiv takve opake bolesti", kazala je Aida Zujović, specijalista ginekologije Ajanović.

Prevencija više nije stvar izbora, već odgovornosti prema budućim generacijama. Rak grlića materice, ali i drugi karcinomi uzrokovani HPV-om, mogu postati prošlost ako iskoristimo medicinska dostignuća koja su nam konačno nadohvat ruke.